RUSKI RULET

Arhiva - /PRI/VIĐENJA Arhiva

Ima nekih tema, osobito onih koje su udaljene od obične svakidašnjice i okruženja i ne tiču se, barem ne izravno većine obične i neobične čeljadi, koje nisu zanimljive sve do trenutka kad sa svojim posljedicama eksplodiraju ispred ili u našem "đardinu". Čovjek promisli treba li o njima uopće i pisati, jer se ne čine zanimljivim, a u vremenima i prostorima u kojima smo se /s/našli pisati, razgovijetno izgovarati vlastite stavove i mišljenja, nuditi rješenja i sl., što nipošto ne znači ni pametna ni luda, kako kome. Ionako je cijeli život jedan veliki nesporazum, kako kaže uglavnom nepopularni i mrski, inače veliki austrijski književnik burnog dvadesetog stoljeća – Thomas Bernhard. A kako će taj i takav uopće i bit popularan i čitan kad je nemilosrdni borac protiv svakog totalitarizma, nacionalizma i kolektivizma, dakle i nacionalsocijalizma, komunizma, provincijalizma i malograđanskog primitivizma, čemu se i oni najrazvijeniji i najbogatiji teško ili nikako ne suprotstavljaju, uglavnom pod egzistencijalnim pritiskom i strahom od ovih ili onih moćnika. Štoviše, svi ti "izmi" su u porastu, unatoč barem materijalno bogatijem većinskom svijetu i unatoč strašnim posljedicama koje oni nose i s kojima su se tisućljećima suočavalo svekoliko čovječanstvo. Da ne bude zabune, a bit će je, ovdje je riječ iznenađujućem političkom i utjecajnom usponu Rusije, koja možda više i nije socijalistička, ali svakako jest klasična etatistička i nedemokratska, nipošto kapitalistička i politički pluralistička država, s ekspanzionističkim i imperijalističkim pretenzijama, pa i prema balkanskim prostorima i toplim morima. S druge strane, sve više jača i islamski fundamentalizam, čak i sunitski i radikalne, pa i fanatične frakcije u njemu koje se ne libe ni strašnih zločina ni terora prema drugim vjerama i narodima. Ne miruju ni drugi kršćani, pa ni Židovi, sigurno u nešto suptilnijim, licemjernijim i mirnijim formama i sve u svemu jedni nacionalizmi potiču druge, vjerske i političke isključivosti također. Očito je da su stvari izmakle kontroli da smo na rubu čak i hladnog rata svjetskih razmjera. A ratovi ne rješavaju ništa, zapravo samo otvaraju nova pitanja i sukobe, najčešće oko ekonomskih, manje ideoloških interesa. Ma koliko da Rusi imaju pravo na svoj put, koji nekima i nije mio, ništa ne može opravdati njihovu nasilnu aneksiju Krima i uplitanje u unutarnje stvari sada Ukrajine, a kako rekoh nisu digli ruke ni od Balkana, istočnog ili zapadnog, svejedno. Objektivnosti radi, teško je naći i opravdanje za intervenciju Amerikanaca u Iraku, pa potom u Sjevernoj Africi, praktično su time samo rasplamsali radikalne islamiste, pogrešno vjerujući da je njihove političke, ekonomske i moralne standarde moguće nametnuti silom. Primjerice, za vrijeme Sadama Huseina Irak je bio razvijena i posve sekularna, odnosno laička država, a nakon američke intervencije to više i nije. Istina, Sadam Husein bio je zločinac, osobito prema Kurdima i šiitima, ali moglo se to drugačije, mirnije riješiti. Važi to i za Libiju i Tunis i još za neke afričke i azijske zemlje. Ratovima se ništa ne rješava, ali sve u svemu mali i ograničeni ljudski mozak to ne ulazi. Treba znati da neki narodi i zemlje i ne vole baš demokraciju, još manje kapitalizam i njegove standarde, a nekima ni siromaštvo teško ne pada zarad ipak samo prividne neovisnosti i sl. Amerikanci tu grdno griješe i skupo plaćaju svoje ciljeve i interese, slažu se u novije vrijeme i sve brojniji politički analitičari. Kad je nepravomoćni ratni zločinac Radovan Karadžić grmio kako će "Srbi radije pasti travu, a biti /navodno/ svoji na svome", većina mu se ismijavala. A ja vam tvrdim da danas podosta nerazvijenih, pa i tranzicijskih zemaljama vodi politiku upravo na tom, krajnje nacionalističkom tragu i da zbog toga žive u žalosnom siromaštvu i stalnoj neizvjesnosti, unatoč bogatim prirodnim resursima i uvjetima. To što imaju nešto bogatuna stvaraju potpuno pogrešnu ekonomsku sliku o sebi. Toj golemoj narodnoj većini materijalna bijeda ne predstavlja ništa spram vjere u njihove političke ili vjerske vođe ili državu, u nešto posve iracionalno. Doista i jest točno da biti materijalno bogat ne znači biti i sretan, kako se to kod nas mjeri. Ali, teško mi je i zamisliti život u siromaštvu, recimo u kakvom su bili malo kome mili gruški imigranti prije pedesetak godina. Makar je apsurdno, čini mi se da smo onda bili manje depresivni, čak smo i vedriji bili, a danas kada imamo skoro pa sve, uglavnom smo depresivni, tmurni, nezadovoljni, pa i jalni. To je jedna teška tema što se inače zove "ekonomija sreće". Dakle, Rusi su pokazali Zapadu zube, njegovom vrijednosnom sustavu i vođama, ma koliko potonji tvrdili da to nije tako. Ovakva Rusija kakva jest s Putinom na čelu golemo je tržište za zapadnu industriju, ali i energetski izvor o kojemu, osobito EU praktično i ovisi. S tim oružjem Rusi i računaju i zato se ponašaju kako se ponašaju. Doduše, u tome su i oprezni, jer europskim sankcijama i sami gube prihode od nafte i plina. Samo zahvaljujući toj međusobnoj ekonomskoj ovisnosti ipak smo daleko od većih političkih, a još dalje od ratnih sukoba. U tim, čisto interesnim sukobima, najveće žrtve su zapravo male države, pa tako i Hrvatska. To, naravno najbolje znaju hrvatski poduzetnici, od prehrambene do turističke industrije jer zbog ekonomskih sankcija EU Rusima gube značajne i teško nadoknadive prihode na drugim tržištima. Ipak mi se čini da je u pravu ruski veleposlanik u Hrvatskoj Robert Markarjan kada tvrdi da poštuje pripadnost naše zemlje EU i NATO, ali da to ne znači samo po sebi da mora bezuvjetno poštivati sve njihove mjere i politike. Osobito ne one koje nisu u hrvatskom nacionalnom interesu, a kojima EU i NATO ne nudi dovoljnu kompenzaciju, odnosno nadoknadu štete. No, hoće li Rusija dobiti u ovom trgovačkom ratu više na "mostu" nego što će izgubiti na "ćupriji" ili obratno, vrlo će se brzo vidjeti. Ali mi se čini sigurnim da će se Rusima ipak morati popustiti na račun malih država, jer velikima nipošto nije u interesu pokrenuti svjetski rat zbog nekog Krima, istočne Ukrajine ili Bosne i Hercegovine. Na tom smo stupnju da je bolje i nepravedan mir nego pravedan rat i u toj ravnoteži straha vidim i našu i svaku drugu budućnost. Kolika je materijalna ili duhovna cijena takvog stanja, to naravno ne znam. A i inače, što sam stariji, razmišljanja o ionako nepredvidivoj budućnosti samo zamaraju i jednostavno mi se čini da je to jalov posao i navodi na tmurne misli i osjećaj bespomoćnosti. Pogotovu stoga što ionako ne možemo utjecati na ono što će se dogoditi mimo nas i voljom nekoga moćnijeg. Koliko god čudno zvučalo, ovo s "faktorom Rusija" držim prolaznim, s manje ili više težim ekonomskim i političkim posljedicama. Puno je opasniji sve širi sukob kršćanskog, židovskog i islamskog svijeta, koji se s Bliskog i Srednjeg istoka u ovom ili onom obliku rasplamsava u svakom kutku kugle zemaljske i teške posljedice kojega osjećaju pripadnici svih spomenutih vjera, ovisno o tome na kojim prostorima žive. Danas biti pomiritelj u tim sukobima i ratovima, ne staviti se bezuvjetno na nečiju stranu i osuđivati svaki zločin, bio on u obrani ili napadu vrlo je opasna misija i po vlastito zdravlje i vlastiti život. A tako hrabrih je malo i bit će ih još manje, kako mi se čini. Žalosti me, ali jedino rješenje za taj golemi problem je bijeg u sebe, ako niste kolektivističkog svjetonazora. Jer i najbezazlenija tema naše svakidašnjice izrodi se u politički, nacionalni, vjerski, pa čak i fizički sukob. Kao da više ništa nije benigno, kao da je sve maligno i ako smo mislili da će bolje ili odlično materijalno ili ekonomsko stanje sve to riješiti ispostavlja se da smo grdno pogriješili.

HNB tečajna lista

20.08.2017
Srednji
JPY JPY
100
5,769743
CHF CHF
1
6,546400
GBP GBP
1
8,115265
USD USD
1
6,296589
EUR EUR
1
7,392195
$ Odabir valute
= Odabir valute