IVO VOJNOVIĆ

Dubrovnik - Ljudi

 

 

Ivo Vojnović /1857-1929.), najistaknutiji je dramski pisac hrvatske moderne, često nazivan i posljednjim velikim dubrovačkim piscem. U književnosti se javlja 1880. kada mu August Šenoa, tada urednik časopisa Vijenac objavljuje pripovijetku Geranium. Uslijedila je pripovijetka Perom i olovkom 1884. i kraći roman Ksanta, 1886. U razdoblju između 1891. i 1901. nastaju pjesme iz zbirke Lapadski soneti. Dva soneta iz te zbirke (Prelude i Na Mihajlu) uokviruju njegovu Dubrovačku trilogiju, najpoznatiji dramski kompleks koji obuhvaća drame Allonz enfants, Suton i Na taraci. Temu dobrovačkoga života obrađuje i u dramama Ekvinocijo i Maškarate ispod kuplja. Njegov dramski prvijenac, Psyche, 1889. označava zaokret kako u hrvatskom kazalištu, tako i u književnosti. Naime, povodom otvorenja nove zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta održan je natječaj za praizvedbu drame. Iako je favorit bio Ante Tresić Pavičić s povijesnom tregedijom na tragu devetnaestostoljetne kazališne tradicije Veliki Simeon, pobijedila je ipak Vojnovićeva salonska komedija, a njemu je priskrbila atribut začetnika moderne hrvatske drame. Njegov se dramski opus običava dijeliti na tri tematska kruga:

1.    Drame iz dubrovačkoga života: Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija (Allons enfants, Suton, Na taraci), Maškarate ispod kuplja

2.    Drame kozmopolitskog karktera: Psyche, Gospođa sa suncokretom

3.   Drame nastale na temelju narodne predaje, s političko-tendencionalnom notom: Smrt majke Jugovića, Lazarovo Vaskrsenje, Prolog nenapisane drame

S dopisima i kazališnim kritikama, koje ce kasnije objavljivati i na stranicama opozicionog "Pozora", Vojnovic se vec 1877. javlja u zadarskom "Narodnom listu", u kojem ce suradivati nekoliko godina. Kao prozaik istupa prvi put u Šenoinu "Vijencu", gdje tiska još djelomice naivnu i pocetnicku pripovijetku "Geranium". No i ova se vec pripovijetka odlikuje izvornom frazom pisca koji prerasta dotada uobicajenu deskripciju te u svoju prozu unosi profinjene lirske pasaže. Svojim nastojanjem da usavrši i obogati osobni prozni izraz, nazocnim i u ostalom njegovu pripovjedackom stvaranju, posebice u "Ksanti" (1886), Vojnovic ostvaruje nove nijanse hrvatskog realizma i anticipira hrvatsku modernu (M.Matkovic). Tu anticipaciju hrvatske moderne Vojnovic ostvaruje i refleksivnim "Lapadskim sonetima", iznimnim takoder za to doba, te dramom "Ekvinocijo", kojom navještava novo razdoblje nacionalne dramske književnosti (J.Ibler). Potvrdu toga navještenja predstavlja i prva nagrada koju Vojnovic dobiva za "Ekvinocijo" na natjecaju za dramska djela raspisanom u povodu otvaranja nove kazališne zgrade u Zagrebu 1895. godine.

"Ekvinociju", kojem po kronologiji nastanka Vojnovicevih dramskih djela prethode kozmopolitska komedija "Psyche" (1893) i prigodnica "Gundulicev san" (1893), ishodište je u osobnom autorovu doživljaju dubrovackog, gruškog puka, ali i u pripovijesti "Tužna Jele" dubrovackog župnika i biskupa Mata Vodopica, te u dramaticarskom stvaranju i iskustvu Henrika Ibsena, osobito u "Sablastima".

S koloritno raspjevanim, socijalno naglašenim i psihološki dosta vješto razradenim "Ekvinocijem", temeljenim na spontanom puckom govoru, koji odiše ambijentom, karakterizira lica i licima je karakteriziran, Vojnovic u sebi ostvaruje preduvjete za svoje remek-djelo "Dubrovacku trilogiju" (1903), kojom ce se definitivno potvrditi kao tvorac modernoga dramskog izraza.

"Dubrovacka trilogija" - taj raskošni triptihon povijesnog pada i sutona Dubrovnika, odumiranja moci i bogatstva njegove vlastele - majstorski je komponiran te s tri svoje jednocinke (od kojih se "Allons enfants!" dogada 27. svibnja 1806., kada Francuzi ulaze u Grad, "Suton" neimenovana dana 1832., a radnja "Na taraci" zbiva se u posljepodnevnim i predvecernjim satima jednog dana 1900. godine) - ostavlja dojam kao da kontinuirano obuhvaca vremenski raspon od gotovo cijelog jednog stoljeca.

"Maškaratama ispod kuplja" (1922) Vojnovic se gotovo poslije dvadeset godina, i poslije cetiri drame napisane u meduvremenu, vraca tematici rodnoga grada, pa svoju dubrovacku trilogiju zapravo pretvara u tetralogiju. No ponovno zaokupljen propadanjem vlastele, on u ovoj drami sentimentalno-poetskih ugodaja i suzvucja protivnosti, koja je protkana opsežnim proznim komentarima i didaskalijama, usredotocuje svoje zanimanje na humanizaciju odnosa vlastele prema puku, tj. prema vlastitim službenicama.

Ali Vojnović nije samo autor navedenih drama i nije samo pjesnik vlastele i Dubrovnika, dubrovackih pucana, sjete i rezignacije, diskretnog sutona i neminovnih društvenih mijena; i nije samo majstor nijansi i detalja, slavitelj majke i istancani analiticar žene, profinjeni stilist koji ustrajno traga za svojom osobnom frazeologijom. On je istodobno i žrtva vlastitih nesporazuma, afektiranosti i hirovitih lutanja. Kao dramaticar, on je tako i zanešeni pobornik južnoslavenskog ujedinjenja, kojemu daje svoj nekada vrlo razglašeni, ali i vrlo sporni umjetnicki obol ("Smrt majke Jugovica", 1907; "Lazarevo vaskrsenje", 1913), pobornik prividno atraktivnih, no u biti ipak prilicno bizarnih kozmopolitskih tema ("Gospoda sa suncokretom", 1912). U misteriji pak "Imperatrix" (1918), svoju sklonost scenskom simbolizmu dovodi do krajnosti, odnosno do djelomicne nerazumljivosti. Pred kraj života javlja se i kao smioni i vješti modifikator pirandellovskog relativizma istine ("Prolog nenapisane drame", 1928).

2009-07-21 

www.hr.wikipedia.org, Branko Hecimovic

HNB tečajna lista

22.09.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,200845
CHF CHF
1
6,755291
GBP GBP
1
8,386856
USD USD
1
6,695970
EUR EUR
1
7,396368
$ Odabir valute
= Odabir valute