PRODUKTIVNOST, EKONOMIČNOST, RENTABILNOST


bajrosaric

BAJRO SARIĆ, mag. oec.

Postavlja se pitanje: Što čini poduzetnika uspješnim u ekonomskom smislu? Po meni, to je onaj koji svojim poslovnim umijećem u konačnom, završnom godišnjem obračunu, iskaže pozitivan neto-financijski rezultat, odnosno neto-dobitak ili neto-profit, dakle kojemu je pozitivna razlika između svih prihoda i svih rashoda. Ali, po takozvanom gotovinskom ili cash načelu. To znači da je uspješan poduzetnik onaj koji nakon svih naplaćenih prihoda i primitaka i svih plaćenih rashoda i izdataka ostvari pozitivne primitke, odnosno pozitivan čisti cash-flow. Naime, ako sve knjižene i stvarne prihode ili račune nismo naplatili i/ili ako sve knjižene i stvarne rashode i izdatke nismo platili, konačni financijski rezultat knjigovodstveno je ispravan, ali stvarno nije objektivan.

Primjerice, što nam vrijedi ako smo nečega prodali u vrijednosti od 1.000 kuna, a naplatili svega 200 kuna ili ako smo nešto kupili za 1.000 kuna, a platili svega 200 kuna. Ali time ne završava priča o /ne/uspješnom poduzetniku. Dobitak ili gubitak posljedica je poduzetničkog umijeća, što znači da se prethodno, kroz prihode i rashode moramo upitati u kojoj smo mjeri pogodili interes kupaca ili potrošača s našim proizvodima i/ili uslugama, jesmo li našim vjerovnicima /dobavljačima, kreditorima i sl./ platili račune za njihove proizvode, robu ili usluge, potom jesmo li svojim zaposlenicima isplatili njihove plaće prema rezultatima njihovog rada i zaslugama i konačno jesmo li, kroz poreze, doprinose, naknade i sl. podmirili obveze prema državi, lokalnoj zajednici, ustanovama, udrugama i sl. Ukoliko u tome nismo u cjelosti uspjeli, dakle sve naplatili i sve platili, makar i imali na kraju pozitivan financijski rezultat poslovanja, dakle dobitak ili profit, nema temelja za ocjenu da je riječ o uspješnom poduzetniku, bar ne u ekonomskom značenju te riječi.

Mjerila uspješnosti ili rezultata poslovanja poduzetnika su produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost. Pokazatelji produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti mogu se iskazati u fizičkim ili naturalnim jedinicama, te u financijskim ili novčanim jedinicama. U tržišnim i novčanim ekonomijama, dakle u kapitalizmu, od presudne su važnosti financijski pokazatelji, pa ćemo se u objašnjavanju pojmova produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti prikloniti njima. Primjerice, po fizičkom pokazatelju produktivnosti o broju noćenja po zaposlenom, možemo biti i puno produktivniji od poduzetnika iste, dakle hotelske djelatnosti, ali po financijskom pokazatelju o ostvarenom prihodu po noćenju prema zaposlenom puno lošiji. To znači da nam tržište, odnosno gost nije priznalo tu našu veću produktivnost.

Produktivnost /proizvodnost/ je odnos između količine proizvoda /ili usluga/ i količine bilo kojeg čimbenika koji je sudjelovao u proizvodnom /ili uslužnom/ procesu. Količina proizvoda /ili usluga/ nalazi se u brojniku, a količina čimbenika koji je sudjelovao u proizvodnom /ili uslužnom/ procesu nalazi se u nazivniku razlomka. Napominjemo da čimbenik koji je sudjelovao u proizvodnom procesu ne mora biti broj zaposlenika, što najčešće činimo kod izračuna pokazatelja produktivnosti, nego to može biti, primjerice i količina utrošenih sirovina i materijala, električne energije, sredstava za rad /nekretnina, opreme, postrojenja i sl./. Ipak, ispravno je mjeriti produktivnost količinom proizvoda, usluga ili učinaka po uloženoj količini živog rada, odnosno broju zaposlenih. Utrošene sirovine i materijal, energija, oprema i sl. mogu biti bolje ili lošije iskorištena, ali se iz njih nikadne možeizvući više nego što je u njih uloženo.

Kako s pravom tvrdi istaknuti hrvatski ekonomist Šimun Babić "ponekad se veća proizvodnja može ostvariti i uz smanjivanje produktivnosti, a produktivnost se može povećati i uz smanjivanje proizvodnje...Povećavanje produktivnosti ima samo onda smisla ako se ostvaruje uz povećavanje proizvodnje. Povećavanje produktivnosti na račun proizvodnje dovelo bi i do povećanja rijetkosti proizvoda i, u vezi s tim, do slabijeg podmirivanja potreba." Od kakve je koristi ako se, primjerice u jednoj godini u nekom hotelu ostvari 10.000 noćenja sa 100 zaposlenika, dakle 100 noćenja po zaposleniku, a u drugoj godini 6.000 noćenja sa 50 zaposlenika, dakle 120 noćenja po zaposleniku. Dakle, pokazatelj produktivnosti ima index 120, što znači da se produktivnost po takvom mjerilu povećala za 20%, ali je postotak iskorištenosti kapaciteta pao za čak 40%, a možda i financijski učinci u takvom ili približno sličnom postotku.

Iskazivanje produktivnosti rada u fizičkim ili naturalnim pokazateljima, dakle proizvedenoj količini proizvoda ili usluga po zaposlenom, makar ima stanovitu analitičku i dopunsku vrijednost u općoj ocjeni uspješnosti poslovanja, od malog je značenja. Po nama, posve su u pravu svi oni koji produktivnost rada mjere u financijskim, odnosno novčanim jedinicama ili još točnije, odnosom financijskog rezultata /dobitka ili gubitka/ i broja zaposlenih, dakle dobitkom ili gubitkom po zaposlenom. Jer, novostvorena vrijednost, domaći bruto proizvod po stanovniku, dobitak ili profit po zaposlenom, mjerilo su ekonomske razvijenosti države ili poduzetnika. Doduše, treba reći da bolja tehnička opremljenost pridonosi i većoj produktivnosti i većem dobitku po zaposlenom, ali i to se može "normalizirati", primjerice da se u brojniku proizvedene količine množe s takozvanim norma satima, a da se u nazivnik unese podatak o troškovima rada. Osim toga, dobitak može biti posljedica nekih okolnosti koji nemaju nikakve veze s uloženim radom /primjerice prihodi od pozitivnih tečajnih razlika ili revalorizacije imovine/, ali se sve to može isključiti pri "normalizaciji" dobitka.

Kako bilo, pokazatelj produktivnosti rada u financijskom izrazu, a i u fizičkom ili naturalnom obliku ukazuje na stupanj razvijenosti nacionalne ekonomije, odnosno uspješnosti poslovanja poduzetnika. Prema svim relevantnim i neovisnim studijama i istraživanjima, najveći problem hrvatske ekonomija je vrlo niska produktivnost rada. Ne treba ni spominjati koliko je niska u državnoj, ali i nižim administracijama, upravama, službama i sl. Zabrinjavajuće je stanje i u realnom sektoru, dakle u proizvodnji. Za zapitati se kad u brojnik stavimo naš učinak, a u nazivnik plaće, ne primamo li ipak /pre/visoke plaće. I ne zapitate li se na kraju bar svakog drugog dana koliko ste taj dan bili učinkoviti i niste li mogli puno više učiniti nego što ste učinili?

Ekonomičnost se iskazuje razlomkom u kojemu se u brojniku nalazi ostvareni učinak, a u nazivniku utročeni čimbenici proizvodnje ili usluga. Kao i kod produktivnosti, ekonomičnost se može iskazivati u fizičkim ili naturalnim i financijskim ili novčanim pokazateljima. Kako piše Šimun Babić: "Mjerenje proizvodnosti rada ide u prvom redu za tim da iznađe udjel živog rada u proizvodu ili usluzi i da utječe na smanjivanje tog udjela. Mjerenje ekonomičnosti usmjereno je na iznalaženje udjelasvih čimbenika u proizvodu ili usluzi, odnosno ukupnog rada, novog i prenesenog, i na ukazivanje na mogućnosti smanjivanja tog udjela u jedinici proizvoda ili usluge. Proizvodnost se povećava sa svakim smanjivanjem udjela živog rada u jedinici proizvoda, bez obzira na to u kojoj su mjeri trošeni i drugi čimbenici za izradu te jedinice proizvoda. Očito je, mešđutim, da od povećavanja proizvodnosti ne bismo imali naročitu korist kada bi se ostvarivalo jačim povećavanjem količine minulog rada u proizvodu nego što odgovara smanjivanju količine utrošenog živog rada. Zbog toga račun ekonomičnosti polazhi od ukupnog rada, živog i minulog, odnosno od trošenja svih čimbenikakoji su sudjelovali u radnom procesu. To je ujedno razlog zbog kojeg mjerenje ekonomičnosti osigurava potpunije podatke o racionalnosti poslovanja nego mjerenje proizvodnosti. Samo u slučaju kada se trošenje drugih čimbenika ne mijenja ili kada se i ono smanjuje, povećavanje proizvodnosti imat će za posljedicu i veću ekonomičnost."

Ako se učinak i utrošci pri mjerenju ekonomičnosti iskazuju fizički, naturalno ili količinski, primjerice kilogramima, tonama, metrima, satima, kwh onda je to količinsko, odnodno fizičko mjerenje ekonomičnosti. Do povećavanja ekonomičnosti može doći ako raste količina učinaka uz jednako trošenje čimbenika proizvodnje ili usluga ili ako se za ostvarenje jednake količine učinaka troše manje količine čimbenika proizvodnje. Količinsko mjerenje ekonomičnosti ukazuje na /ne/štedljivost izraženu u količini učinaka i čimbenika proizvodnje ili usluga. Količinski pokazatelji ekonomičnosti od veće su važnosti inženjerima, tehnolozima i sličnim tehničkim profilima, jer ukazuju na fizičke ili količinske posljedice, primjerice uvođenja novih tehnologija. Međutim, za ekonomista takav pokazatelj nije od veće vrijednosti. Primjerice, moguće je u količinskom ili fizičkom pokazatelju ekonomičnost bude pozitivna, odnosno da je za istu proizvodenu količinu utrošeno manje proizvodnih čimbenika, ali u ekonomskom ili financijskom smislu pokazatelj ekonomičnosti bude negativan. To je slučaj kada prodajne cijene učinaka brže padaju od troškova čimbenika proizvodnje ili usluga. Dakle, kupac ili korisnik usluga, odnosno tržište nije priznalo količinsko ili fizičko povećavanje ekonomičnosti.

Zbog toga, kao i kod produktivnosti, ekonomičnost treba mjeriti odnosom proizvodnih učinaka izraženih u financijskim podatcima /prihodima/ i utrošenih čimbenika proizvodnje ili usluga također u financijskim podatcima /rashodima/. Kad je taj omjer, odnosno koeficijent veći od 1, znači da su prihodi veći od rashoda i da se ostvaruje pozitivan financijski rezultat ili ekonomičnost poslovanja. Vrijedi i obratno, kad je omjer, odnosno koeficijent manji od 1, znači da su prihodi manji od rashoda i da se ostvaruje negativan financijski rezultat ili negativna ekonomičnost poslovanja. Treba ipak upozoriti da kod financijskog iskazivanja ekonomičnosti mijenjanje koeficijenta ekonomičnosti može biti posljedica ili varijacija u količinama ili varijacija u cijenama. Primjerice, količinski ili fizički mjerena ekonomičnost može se povećati, ali ako prodajne cijene padaju, financijski izražena ekonomičnost je u padu. Jednako tako, mogu se ostvariti i određene količinske uštede u čimbenicima proizvodnje ili usluga, ali to po sebi ne znači da će se financijski mjerena ekonomičnost povećati. Naime, količinske uštede mogu se posve neutralizirati zbog povećanih nabavnih cijena čimbenika proizvodnje ili usluga.

Kod nas najčešći pokazatelji ekonomičnosti poslovanja su ekonomičnost ukupnog poslovanja (ukupni prihodi/ukupni rashodi), ekonomičnost prodaje (poslovni prihodi/poslovni rashodi), ekonomičnost financijskih aktivnosti (prihodi od financiranja/rashodi financiranja) i ekonomičnost izvanrednih aktivnosti (izvanredni prihodi/izvanredni rashodi). U svakom slučaju, koeficijent veći od 1 znači i pozitivnu ekonomičnost, a manji od 1, negativnu ekonomičnost. Međutim, za objektivnu analizu ekonomičnosti potrebno je utvrditi i razloge koji su doveli do određenih koeficijenata, pri čemu treba uključiti, primjerice i neke količinske ili fizičke podatke, stope inflacije i sl.).

Prema Šimunu Babiću "izraz "rentabilnost" /ili profitabilnost, op.a./ u vezi je s pojmom dobitka. U kapitalističkim ekonomijama oba izraza upotrebljavaju se za označivanje iste stvari, ali na dva različita načina. Formalna razlika između njih je u tome što se dobitak ustanovljuje oduzimanjem jedne veličine od druge, a rentabilnost dijeljenjem jedne veličine s drugom. Dobitak se može ustanoviti na dva glavna načina. To je razlika do koje se dolazi kada se od vrijednosti neke imovine, iskazane na kraju obračunskog razdoblja, odbije početna vrijednost imovine. Tu se, naravno pretpostavlja da je konačna vrijednost imovine bila veća od početne. U obrnutom slučaju razlika bi predstavljala gubitak. Jednako se može reći da je dobitak razlika do koje se dolazi kada se od prihoda, ostvarenih u nekom razdoblju, odnosno na nekom poslu, oduzmu rashodi. I tu se pretpostavlja da su prihodi bili veći od rashoda. Ako su prihodi manji od rashoda, razlika opet predstavlja gubitak. Ovaj dvostruki način ustanovljavanja dobitka /odnosno gubitka/ uvjetovan je činjenikcom da su upravo rashodi i prihodi ono što u toku razdoblja djeluje u smjeru promjene početnog stanja neke imovine. Sukladno tome, dobitak /gubitak/ jednak je razlici imovine na kraju obračunskog razdoblja i imovine na početku obračunskog razdoblja ili dobitak /gubitak/ jednak je razlici između prihoda i rashoda u nekom obračunskom razdoblju. Kada se tako izračunan dobitak ili gubitak stavi u odnos s početnom imovinom, dobivamo pokazatelj rentabilnosti." Primjerice, ako je ostvareni dobitak u nekom obračunskom razdoblju 40 kuna, a imovina na početku obračunskog razdoblja 200 kuna, stopa rentabilnosti iznosi 20% {(40*100)/200)}.

Pokazatelj rentabilnosti, a često se zove i stopa povrata, koja pokazuje za koliko se godina poslovanjem vraćaju uložena sredstva, u investicijskoj i razvojnoj politici, odnosno alokaciji kapitala najvažniji je pokazatelj. Naime, tamo gdje je stopa rentabilnosti ili povrata niska, tamo ulagači baš i ne jurišaju i obratno. Moglo bi se reći da su stope rentabilnosti hrvatskih poduzetnika u cjelini iznimno niske, a u dosta slučajeva su i negativne. Općenito, takozvani realni sektor u hrvatskoj ekonomiji ispodprosječno je rentabilan u usporedbi i s tranzicijskim, da i ne govorimo o razvijenim ekonomijama. Niska rentabilnost posljedica je strukturne i tržišne neprilagođenosti glavnine hrvatskih poduzetnike, tehnološke zaostalosti, nedovoljne inovativnosti i slabe radne motiviranosti. Osim toga, porezna presija je također velika, što vrijedi i za doprinose, koji čine troškove osoblja, odnosno bruto plaće također visokim. Postoje i brojni drugi i posebni razlozi niske stope rentabilnosti hrvatskih poduzetnika, ali sve se svodi uglavnom na nezadovoljavajuće prihode i previsoke troškove poslovanja, što za posljedicu ima i nisku ekonomičnost i rentabilnost poslovanja.

Treba upozoriti da su moguće brojne manipulacije u iskazivanju rentabilnosti poslovanja i u brojniku i u nazivniku. Tako se primjerice neutemeljenim revalorizacijama imovine ili nerealnim iskazivanjem amortizacije može manipulirati s financijskim rezultatom poslovanja, dakle dobitkom ili gubitkom. Ako početna imovina koja je u nazivniku razlomka kojim se mjeri rentabilnost poslovanja potcijeni u odnosu na imovinu na kraju obračunskog razdoblja i na takav se način može povećati dobitak i rentabilnost poslovanja, iako se ne može uzeti takav pokazatelj vjerodostojnim.


Pokazatelji produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja od ključne su važnosti za ocjenu uspješnosti poslovanja poduzetnika. Produktivnost i ekonomičnost mogu se mjeriti i količinski, odnosno fizički, a rentabilnost samo financijski, odnosno vrijednosno. Iako i količinsko, odnosno fizičko mjerenje uspješnosti poslovanja upućuje na određene zaključke o uzrocima /ne/uspješnosti poslovanja, objektivna ocjena moguća je samo financijskim, odnosno vrijednosnim mjerenjem. Naime, jedino na takav način može se utvrditi u kojoj je mjeri poduzetnik ne samo financijski, nego i tržišno priznat, konkurentan i aktualan. Međutim, za objektivnu ocjenu uspješnosti poslovanja poduzetnika potrebno je financijski, odnosno vrijednosno iskazane pokazatelje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja uspoređivati u vremenskim serijama, sa sličnim poduzetnicima na drugim prostorima, zemljama i sl. i konačno s planskim veličinama ili pak standardima koji vrijede za djelatnosti /branše/ u kojima poduzetnik posluje. Pokazatelji produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti samo su kvantificirani izraz posljedica poslovanja i imaju indikativno značenje, ali uzroke /ne/uspješnog poslovanja menadžeri, analitičari, poslovni savjetnici i sl. trebaju temeljito istražiti i donijeti odgovarajuće preporuke i mjere za poslovnu i razvojnu politiku poduzetnika. Treba upozoriti ako su pokazatelji produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti loši, to uglavnom znači da je poduzetnik bolestan, u nekim slučajevima i "klinički" mrtav. Ali isto tako, ti pokazatelji mogu biti i vrlo dobri, možda i ne zbog uspješne tržišne prilagodbe ili uprave, nego stjecajem povoljnih vanjskih okolnosti, najčešće makroekonomskih ili čak političkih, na koji takozvani unutarnji čimbenici nemaju nikakvog utjecaja, što opet ne znači da ni takav poduzetnik nije zapravo bolestan...

 





 

HNB tečajna lista

16.09.2014
Srednji
JPY JPY
100
5,500128
CHF CHF
1
6,298916
GBP GBP
1
9,581828
USD USD
1
5,897251
EUR EUR
1
7,620428
$ Odabir valute
= Odabir valute