NEOBJAVLJENA LATINSKA OSTAVŠTINA RAJMUNDA KUNIĆA

Dubrovnik - Minijature

Početkom 18. stoljeća u Dubrovniku se rodio još jedan plodan pisac latinskog izričaja čije su zasluge na književnom polju onog doba bile brojne i cijenjene - Rajmund Kunić. Svjetlo dana ugledao je 1719. godine u krilu dubrovačke građanske obitelji Kunić. Ozračje isusovačke discipline prati ga od mladenačkih dana kad je stupio u ovaj red. Nakon studija završenih u Rimu predaje po talijanskim gradovima i na zahtjev svog reda ponovo se vraća u Rim da bi ondje završio teologiju i predavao humaniora na rimskom veleučilištu Collegium Romanum. Ovaj isusovac proživio je svoje 74 godine daleko od Dubrovnika životom mirnim i bez prevrata, upravo različitim od života njegova druga po peru, buntovnog i čudnog benediktinca Ignjata Đurđevića, koji je umro tajanstveno kao što je i živio.

Rajmund Kunić je iza sebe ostavio velik broj epigrama, svjedoke društvenog života i događaja u Rimu 18. stoljeća. Nedvojbeno je bio uključen u važnije kulturne krugove onog vremena. O tome svjedoče njegovi ciklusi epigrama posvećenih njegovim prijateljima, vodećim osobama kulturnih događanja Rima. Kunić je često zalazio u salon Marije Pizzeli, kojoj je posvetio ciklus epigrama "Ad Lydam", a da se iza imena Lyda uistinu krije lik Marije Pizzeli, objašnjava i sam pisac u jednom od svojih epigrama: "Ovdje tko čita o Lydi, a tebe , Marijo, ne zna,/ Traži boginju on što ime Lyde je skri./ Tko te pak pozna, iako ja šutim, pod imenom Lyde/ U tili prepozna čas tvoje pohvale sve." U Rimu se družio i s latinistima R. Boškovićem., B. Stayem, B. Zamagnom. Bio je cijenjen i u znamenitoj Akademiji degli Arcadi, nosio je, štoviše, arkadsko ime Perelaos Megaris, a upravo će ga knez Baldassare Odeschalchi, predstojnik Akademije degli occulti duhovnom i novčanom podrškom potaknuti na prijevod Ilijade s grčkog na latinski jezik. Kunić mu nije ostao dužan jer i danas možemo pročitati pohvalne epigrame upućene svojem zaštitniku.

Kad je 1773. godine bio ukinut isusovački red, a množina svećenika prepuštena vlastitom izboru, Kunić je odbio ponuđeno mjesto profesora u Pisi i odlučio ostati u Rimu kao predavač retorike i grčkog jezika na učilištu Collegium Romanum. Ondje je preminuo 1793. godine.

Kunićev književni opus  velik je i vrijedan pažnje. Sadržava epigrame, pjesme u jedanaestercima, elegije, prijevod Ilijade na latinski jezik te prijevode epigrama grčkih pjesnika Palatinske antologije i Teokritovih idila i epigrama. Ta ostvarenja nisu zanemariva, iako se u današnje vrijeme teško može shvatiti da se netko odvažio na prijevod spjeva od 16 000 stihova s grčkog na latinski jezik! Osamnaesto stoljeće, prožeto latinskim jezikom u svemu što se pisalo, potpuno je odobravalo takav, nama nerazumljiv, pothvat.

Najveći dio rukom zabilježenih djela Rajmunda Kunića danas se nalazi u arhivu samostana Male braće u Dubrovniku. Tiskana je tek 1/4 svih epigrama, mali broj pjesama (2 od 19), 19 elegija i 1 od ukupno 11 poslanica. Zamršen je a istodobno sam po sebi razumljiv put kojim su se Kunićeva djela vratila iz Rima u njegov rodni grad. Ne treba zaboraviti da se ovaj, u svoje vrijeme izuzetno cijenjen pisac, za života nije vraćao u Dubrovnik i da je svoja djela ljubomorno čuvao poklanjajući ih rijetkim osobama! Vratio se tek kasnije, u mnogim svojim pjesmama, poslanicama i prijevodima.

Deset godina nakon njegove smrti  Giuseppe Marotti, Kunićev prijatelj, objavio je manji dio epigrama. Rodoljubni zanos potakao je franjevca Antuna Agića da 1807. godine istraži i prepiše mnoge Kunićeva rukopise iz različitih izvora u Rimu. Ipak je najveća zasluga što većina Kunićevih pjesama danas počiva u arhivu samostana Male braće u Dubrovniku na franjevcu Rafu Radelji. On je, bilo iz rodoljublja, bilo iz znanstvene i proučavateljske radoznalosti, skupio mnogobrojne izvore Kunićevih djela: autografe ili prijepise koji su se nalazili kod njegovih prijatelja (Baldassarea Odescalchij-a, Marije Pizzeli, senatora Abundi-ja Rezzonica, njegova učenika Francesca Cancellieria a i drugih) i 1827. godine priredio izdanje epigrama (Epigrammata. Nuc primum in lucem edita, Epigrami, u prijevodu: "Sada prvi put objelodanjeni"). To izdanje sadrži oko 1000 epigrama, a rukopis, odnosno Radeljin prijepis Kunićevih epigrama, (čuvan u arhivu samostana Male braće u Dubrovniku, pod brojem 1156) sadrži oko 4000 epigrama. Treba spomenuti i to da navedeni arhiv sadrži 32 rukopisa Kunićevih tekstova, odnosno 20 autografa od čega je veći dio stihova neobjavljen.

Prisjetimo se za kraj jedne od elegija Rajmunda Kunića, naslovljene Ad Ponticum sibi certum esse Romae, pod rednim brojem 11 u Radeljinom prijepisu Kunićeva autografa. Tu elegiju objavio je Urban Appendini u izboru poezije dubrovačkih pjesnika tiskanoj polovicom 19. stoljeća. Appendini navodi da je Kunić napisao elegiju 1735. godine, kad je imao 19. godina i vjerojatno bio na početku studentskih dana u Rimu. Pjesma je upućena Pontiku, uobičajenom imenu kojim su pjesnici nazivali mornare. Iza ovog pseudonima vjerojatno se krije sam Benedikt Stay, latinist i Kunićev prijatelj, s kojim je ovaj rado ljetovao u Stayevom ljetnikovcu na Batahovini.

To zdanje i danas stoji ondje gdje se Ombla u svojem toku združuje s morem, a njegov je vlasnik i prijatelj mu R. Kunić već davno pokriven stoljećima koja donose nove ljude. Kunić je, ipak, ostavio ovu elegiju, stihove vične latinskom peru, kako kaže Appendini, iz kojih probija nostalgija za bistrim vodama Rijeke dubrovačke i prenapučenog pristaništa Gruž, gdje je provodio vrele srpanjske dane u Stayevom dvorcu na Batahovini kraj Sustjepana. Kunić obuzet čežnjom, zarobljen zgradama Rima uznesenim do neba, spominje one dane kad je promatrao bistru Omblu gdje se združuje sa širokim morem sustižući ga u njegovom toku.

Veliča težak rad ribara što k obali vuku vrše i mreže napetim konopom. Prisjeća se vožnje čamcem i pjesama prijateljevih koje bi zadivile i same riječne nimfe Najade. Priziva u sjećanje lovišta, ljupka mjesta, studen prastare šume i vjetar što za ljetnih žega potresa i hladi sjenovite gajeve. Ove riječi ispunjene željom povratka u rodni kraj premalo ili možda čak i previše govore o teškom navikavanju na mondeni život u Rimu i o tome kako je ovaj učenjak, teolog, redovnik i pjesnik žrtvovao uživanje u smiraju i svježini vrelih ljetnih dana uz uvijek ledene tokove Omble da bi u Italiji ostvario karijeru i ugled. O ljepoti Rijeke dubrovačke pisali su i drugi dubrovački pjesnici, primjerice Ilija Crijević i Đuro Ferić, ali Rajmund Kunić je jedini u svoje stihove unio notu tuge i gorčine zbog nemogućnosti povratka. Vjerujmo ipak da nije ostario i prevladao čežnju, zaboravivši skladnost čempresa i ljetnikovaca uz rijeku Omblu. Vjerujmo i to da je za tu svoju neumrlu čežnju ipak dobio nagradu, jer se u svojim djelima uistinu vratio Dubrovniku.

26. veljače 2001.

Tamara Gović

HNB tečajna lista

21.08.2019
Srednji
JPY JPY
100
6,261334
CHF CHF
1
6,800428
GBP GBP
1
8,052728
USD USD
1
6,658036
EUR EUR
1
7,377104
$ Odabir valute
= Odabir valute